Oralni test opterećenjem glukozom omogućava uvid u sposobnost organizma da reguliše metabolizam glukoze. Nivo glukoze u krvi reflektuje kombinaciju unosa ugljenih hidrata putem gastrointestinalnog trakta, glukozu poreklom iz jetre i sposobnost korišćenja glukoze sa periferije.
Test se izvodi merenjem koncentracije glukoze u serijskim uzorcima pre i nakon konzumiranja glukoze.
Test traje 2-3 sata.
Oralni test opterećenjem glukozom je nepotrebno izvoditi ukoliko su vrednosti šećera u krvi u rasponu koji ne ukazuje na dijebetes ili su u rasponu koji apsolutno potvrđuje dijabetes.
Rezultati testa mogu biti nepouzdani ukoliko pacijent nije sarađivao po predviđenom protokolu pripreme za test, ili tokom testa ili ukoliko je pacijent na dan izvođenja testa bio aktiva. U takvim situacijama preporučuje se ponavljanje testiranja.
Našte
< 5.5 mmol/L
< 110 mg/dL
Nakon 2-h
< 7.8 mmol/L
< 140 mg/dL
Našte
5.5-6.9 mmol/L
110-126 mg/dL
Nakon 2-h
7.8-11 mmol/L
140-200 mg/dL
Našte
>7 mmol/L
>126 mg/dL
Nakon 2-h
>11.1 mmol/L
>200 mg/dL
Hemoglobin A1c (HbA1c) test je još jedan koristan indicator, uz test tolerancije na glukozu, i koristi se za dijagnozu i praćenje dijabetesa. HbA1c je glikozilirani hemoglobin, pokazuje prosečan nivo šećera u krvi za poslednja oko 3 meseca i pored svakodnevog kućnog merenja glikemija predstavlja još jedan metod za praćenje i kontrolu bolesti. Američko uruženje za dijabetes smarta vrednost HgbA1c veći od 6.5% dijagnostičku za dijabetes, a vrednosti u rasponu 5.7–6.4% u vezi sa visokim rizikom za razvoj dijabetesa.
Želiš da dobijaš savete o zdravlju i informacije od nas?